Što je kristalizacija meda?

Iako sama kristalizacija nije mjerilo toga je li med pravi ili krivotvoren, neke osobine same kristalizacije to jesu. Dakle, do kristalizacije dolazi i kod pravog meda i kod krivotvorenog. S druge strane mnogi potrošači smatraju da je kristalizacija odlika lošeg meda, a ne mogu biti više u krivu. To ćemo pokušati objasniti u ovom tekstu.

 Da razriješimo, nema razloga da kristalizirani med smatramo manje vrijednim jer je u stvarnosti sasvim suprotno - kristalizacija je najnormalnija prirodna pojava meda kod stajanja te zbog toga za kristalizirani med možemo biti sigurni da je prirodan. 

Do pojave kristalizacije dolazi jer  glukoza (prirodni groždani šećer) u medu kod određene temperature ne ostaje u viskoznom stanju, već se formiraju kristalići pa med najprije poprima kremasto stanje, a kasnije, duljim stajanjem, postane krut te se kristalizira.

Važno je naglasiti kako kristalizacija nema nikakav utjecaj na kemijski sastav meda.

Hoće li med prijeći iz tekućeg u kruto stanje (kristalizirati), ovisi u prvom pogledu o koncentraciji šećera u medu, količini vode i o relativnom omjeru dva glavna šećera glukoze (groždani) i fruktoze (voćni šećer) u medu. Ako med sadrži više glukoze, u tom slučaju brže kristalizira, a na brzinu kristalizacije utječu i uvjeti čuvanja, temperatura zraka i vlaga u prostoru te izloženost sunčevoj svjetlosti. Osim toga, na kristalizaciju utječe i to od koje biljke med potječe pa tako, ako je veći postotak glukoze,  kao kod proljetnog cvjetnog, uljane repice, suncokreta i maslačka, med brže kristalizira. 

Kristalizacija se odvija  prilično ravnomjerno, od dna prema gore ili od gore prema dnu, kao što je slučaj kod miješanja npr. cvjetnog i bagremovog meda.

U svakom slučaju, prirodni med se kristalizira ravnomjerno dok krivotvoreni med, u koliko se kristalizira, stvara nepravilne i pomalo čudne oblike kristala.