Med je proizvod izvrsne suradnje pčela, cvijeća i ljudi. Cvijeće luči mirisnu otopinu – nektar. Posebne žlijezde koje proizvode nektar zovu se nektariji te su smještene duboko u unutrašnjosti cvijeća. Biljke proizvodnjom nektara privlače kukce koji ih oprašuju. Pčele radilice jezikom sišu nektar i spremaju ga u medni želudac, kojeg zatim u košnici predaju mladim radilicama nakon čega se vraćaju sakupljanju.
Da bi pčele proizvele jedan kilogram zrelog meda potrebno je sakupiti barem tri puta više nektara. Za to je potrebno i 200.000 izlazaka pčela van pčelinjaka. A samo jedna pčela obiđe 150 cvijetova kako bi napunila medni želudac i tovar prenijela u košnicu.
Dok one skupljaju dotle mlade radilice nektaru dodaju enzime premećući ih u ustima dvadesetak minuta pti čemu dolazi do razdvajanja saharoze iz nektara na glukozu i fruktozu. Nakon toga radilice odlažu nektar u stanice saća kako bi isparila voda i kako bi se zgusnuo. Kada je smjesa već dovoljno gusta, radilice je ponovo žvaču i tek tada nastaje stanje koje nazivamo medom. Med se potom postavlja u stanicu za odlaganje meda i poklopi voskom. Tako skladišten čuva eterična ulja iz nektara, a pčele ga po potrebi otvaraju i koriste.
S obzirom da tijekom medne sezone (proljeće i ljeto) pčele proizvedu veće količine meda nego što im je potrebno, taj višak čovjek uzima za svoje potrebe. Smatra se da je jednoj zajednici pčela za normalno funkcioniranje potrebno tijekom jedne godine između 80 i 120 kilograma meda.
Med ljudi koriste jer je hrana bogata energijom i jedna od nazdravijih namirnica na svijetu. Med tako spada među najsavršenije proizvode prirode i u njemu se nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudski organizam. A pčele se, zbog ovog posuđivanja njihovih proizvoda, na ljude ne ljute, jer se pčelari zauzvrat brinu za njih i pčelinjake.