Medljikovac je med koji pčele rade od medne rose (medljike) — slatkih kapljica koje na lišću i kori drveća ostavljaju kukci koji se hrane biljnim sokom. Pčele tu mednu rosu skupljaju, prerađuju i spremaju u saće jednako kao nektar.

Boja mu je tamna, smeđa do gotovo crna, a okus pun, manje sladak od cvjetnih medova, sa sladnim i smolastim notama. Sadrži manje glukoze od većine nektarnih medova, pa sporo kristalizira i dugo ostaje tekuć.

Medljikovac je i službeno zasebna kategorija meda. EU propisi razlikuju cvjetni (nektarni) med od medljikovca, a razlika se može izmjeriti u laboratoriju: medljikovac sadrži više mineralnih tvari, pa ima i veću električnu vodljivost.

Naš medljikovac dolazi iz Lonjskog polja, parka prirode uz Savu, poznatog po velikim poplavnim šumama hrasta lužnjaka i jasena. Park je jedno od najvećih zaštićenih močvarnih područja u porječju Dunava, a selo Čigoč u njemu nosi naslov Europskog sela roda.

Prvi medljikovac izvrcali smo ovdje 2025. godine, dvije sezone nakon što smo u Lonjsko polje počeli seliti pčele zbog amorfe. Godinu kasnije medna rosa pojavila se u isto vrijeme kad i cvatnja metvice — i tako je nastao naš med od metvice s medljikovcem.

Iza medljikovca stoje stabla i kukci. Lisne i štitaste uši buše kanale u listu ili kori stabla i hrane se biljnim sokom. Taj sok ima mnogo šećera, a malo bjelančevina, pa kukci višak šećera izlučuju u obliku slatkih kapljica — to je medna rosa koju skupljaju pčele.

U Lonjskom polju pčele mednu rosu skupljaju s više vrsta drveća u poplavnim šumama, a najviše ima jasena i hrasta. Poljski jasen (Fraxinus angustifolia, por. Oleaceae) prevladava u najvlažnijim dijelovima parka, koji su pod vodom i po nekoliko tjedana godišnje. Hrast lužnjak (Quercus robur, por. Fagaceae) raste na nešto višim, rjeđe plavljenim terenima. To je autohtono europsko stablo koje naraste i do 40 metara i živi nekoliko stotina godina, a posavske i slavonske šume lužnjaka među najvrjednijima su u Europi.

Zato je naš medljikovac mješavina medne rose s više vrsta drveća. Omjer se mijenja iz godine u godinu, ovisno o tome na kojim su stablima kukci te sezone bili najbrojniji. Uz jasen i hrast, u istim šumama rastu i brijest, vrbe i topole.

Medna rosa ne pojavljuje se svake godine jednako. Ovisi o brojnosti kukaca, a oni o vremenu: potrebno je toplo i umjereno vlažno razdoblje, dok jake kiše mednu rosu jednostavno isperu s lišća.

Medljika se ne može predvidjeti kao cvatnja — pojavi se kad se poklope vrijeme i kukci. Kad krene, kakav je med i kad vrcamo, bilježimo iz sezone u sezonu u Iz pčelinjaka, gdje objavljujemo stvarne, datirane zapise s terena.