Velebitska livada poliflorni je med koji pčele skupljaju s krških livada i kamenjara južnog Velebita. Za razliku od cvjetnog meda s Banovine, ovdje paše čini aromatično, većinom mediteransko bilje, pa je med intenzivnijeg mirisa i okusa.

Biljke na kršu rastu u teškim uvjetima: plitko tlo, malo vode, jako sunce i bura. Kao prilagodbu stvaraju više eteričnih ulja, a upravo taj miris prelazi u nektar i u med.

Kao i svaki poliflorni med, i ovaj se mijenja iz godine u godinu — ovisno o tome koje je bilje te godine prevladalo u cvatnji, med je svjetliji ili tamniji, blaži ili izraženiji.

Pčele za ovu pašu selimo na obronke južnog Velebita, najduže planine u Hrvatskoj. Velebit je od 1978. zaštićen kao UNESCO-ov rezervat biosfere, a na njemu su i dva nacionalna parka, Paklenica i Sjeverni Velebit.

Velebit je naša najudaljenija lokacija. Paša ovdje ovisi o ljetu: kad je ljeto vruće i sušno, bilje izgori prije nego što pčele stignu skupiti nektar, pa te godine nema smisla seliti.

Velebitske livade i kamenjari spadaju među botanički najbogatija područja u Hrvatskoj. Na njima raste nekoliko stotina biljnih vrsta, a mnoge od njih su aromatično i medonosno bilje iz porodice usnača (Lamiaceae): kadulja, majčina dušica, primorski vrisak i druge.

Kadulja (Salvia officinalis) aromatični je polugrm srebrnastozelenih listova i ljubičastoplavih cvjetova, autohtona biljka istočnog Jadrana. Majčina dušica (Thymus spp.) niski je, puzavi polugrm koji na kamenjaru stvara mirisne jastučiće ružičastog cvijeta. Obje su biljke koje se stoljećima beru i suše kao začin i čaj.

Velebit je poznat i po endemima — biljkama koje ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Najpoznatija je velebitska degenija (Degenia velebitica), strogo zaštićena biljka koja je bila prikazana i na hrvatskoj kovanici od 50 lipa.

Upravo ta raznolikost znači da nijedna berba velebitskog livadskog meda nije ista: svaki med nosi otisak onoga što je tog ljeta cvalo na kršu.

Hoćemo li neke godine seliti na Velebit, odlučujemo tek kad vidimo kakvo je ljeto i u kakvom je stanju bilje. Tu odluku i stanje na terenu bilježimo iz sezone u sezonu u Iz pčelinjaka, gdje objavljujemo stvarne, datirane zapise.