Priča iz pčelinjaka u Lonjskom polju

Na ideju za ovaj post došli smo nakon napornog dana za laptopom, nakon kojeg smo otišli obići naše pčele u Parku prirode Lonjsko polje. Već pri dolasku shvatili smo koliko su rijetki trenuci u kojima čovjek, u današnjem užurbanom vremenu, može istinski osjetiti mir i povezanost s prirodom. Taj osjećaj želimo prenijeti i vama.

Naše pčele već nekoliko godina selimo na pašu u Lonjsko polje, a često tamo i prezimljuju. Ove godine odlučili smo ih smjestiti baš u sam park prirode jer smo, obilazeći potencijalne lokacije, ostali bez riječi kada smo ugledali polje metvice. Nažalost, ljepotu tog prizora ne možemo u potpunosti prenijeti ovim tekstom, ali barem možemo kroz fotografije.

Pred sam zalazak sunca stigli smo na ulaz u park prirode. Dočekali su nas nevjerojatni prizori, na svega nekoliko desetaka kilometara od centra Siska. Konji, prostrana polja metvice i drugog samoniklog bilja. A usred svega toga – naše pčele. Miris meda mogao se osjetiti već desetak metara od košnica. U prvi tren teško je reći miriše li više metvica ili med. No, kada priđete malo bliže, iz košnica se širi predivan, blag miris meda od metvice.

S nestrpljenjem čekamo rujan i vrcanje ovog meda. Držimo fige da metvica nastavi cvjetati i nadvlada ostalo bilje, kako bi med zadržao svoj prepoznatljiv miris. O njezinim blagotvornim svojstvima ne treba puno govoriti – vjerujemo da se svatko od nas barem jednom susreo s metvicom.

Ne želimo previše pisati. Ovaj tekst dolazi iz duše, a fotografije su tu da u njima jednostavno uživate.