Najčešća pitanja

Ovo su pitanja koja se najčešće postavljaju kada je riječ o medu. Ukoliko biste htjeli znati još, slobodno nas kontaktirajte.

Koji med odabrati?

Uvijek je preporuka da ne kupujete med u supermarketima, gdje je čest tzv. industrijski med. Najbolje je med odabrati kod direktnog proizvođača, kod kojeg znate porijeklo proizvoda, a uvjerite se i u kvalitetu. A kad se odlučite da med uzmete od proizvođača poput nas, uvijek ostaje pitanje koji med odabrati… Najbolje da pregledate našu ponudu i vidite koji med vam je uistinu i potreban jer je svaki dobar za nešto drugo.

Smiju li djeca konzumirati med?

Med se u dječju prehranu uvodi iza godine dana starosti. Naime, obzirom na osjetljivost dječjeg probavnog sustava, med može uzrokovati grčeve. Ukoliko u obitelji nema sklonosti alergijama, slobodno u toj dobi med možete uvesti u prehranu, ali s postepenim uvođenjem od manje količine prema većoj. Preporučuje se započeti s uvođenjem meda s vrha žličice pa kroz tjedan dana doći do pune žličice te istodobno pratiti djetetove reakcije.

Što je u osnovi med?

Med stvaraju pčele, sakupljajući i prerađujući cvjetni nektar ili neki drugi biljni sok obilazeći cvijeće. Kada pčela usiše nektar, pomiješa ga s izlučevinama svojih žlijezda i predaje ga svojim sestrama kako bi ga obogatile enzimima. Zatim ga skaldišti u košnici da bi sazrio. Pčele mahanjem krila suše med koji se smatra zrelim kada onda sadrži 17 %  vode. I na kraju, prije nego pčele zatvore med u saće, dodaju mu mravlju kiselinu kao konzervans. Jeste li znali da jedna jedina pčela medarica u svom životu proizvede samo 1/12 čajne žličice meda pa zamislite koliki je rad i trud iza meda kojeg svakodnevno jedete.

Koji su osnovni sastojci meda?

Med nije istovrstan proizvod već mu je sastav drugačiji  ovisno o sastavu sirovina od kojih je proizveden. tj. o cvijeću kojeg pčele obilaze i oprašuju. Sastav mu ovisi i o podneblju te godišnjem dobu. Tako da je med mješavina više od 180 različitih sastojaka. Od ugljikohidrata u medu se nalazi oko 80 posto šećera i to čak 24 njegove vrste, koji naravno nemaju veze sa rafiniranim bijelim šećerom koji koristimo u kućanstvu. Tu su i mnoge druge korisne tvari, aminokiseline, različiti vitamini (C, D, E, K, B1, B2, B5, B6), željezo, magnezij, natrij, kalij, kalcij, fosfor, cink, jod, bakar, krom i selen i drugih tvari koje zajedno čine jednistvenu prirodnu zdravu namirnicui. Med je praktički nemoguće standardizirati zbog velikih razlika u sastavu.

O čemu ovisi boja i aroma meda?

Boja meda određena je sadržajem željeza, bakra i mangana te sadržajem pigmenata karotenoida, flavonoida, klorofila i drugih sastojaka iz biljaka. Aroma meda ovisi o aromatičnim tvarima iz pčelinje paše. Okus meda ovisi o količini fruktoze, glukoze, aminokiselina i organskih kiselina.

Čuvanje i skladištenje meda

Iako se smatra da dobro skladišten med ima neograničen rok uporabe teško je odrediti pravi rok trajanja ove namirnice. U prehrambenoj se industriji najčešće uzima rok trajnosti od dvije godine. Najvažnije je da med bude skladišten u nepropusnim posudama van dohvata vlage iz okoline. Preporuka ga je čuvati dobro zatvorenog na hladnom i tamnom mjestu.

Što je kristalizacija meda i utječe li na kvalitetu meda?

Kristalizacija meda je prirodni proces kristalizacije glukoznog šećera, prilikom čega med prelazi iz tekućeg prozirnog stanja u gustu masu. Kristalizacija nikako ne utječe na kvalitetu meda. Med opet postane tekući ukoliko teglu kristaliziranog meda stavite u vodu zagrijanu na 40˚C.

Otkad ljudi koriste med?

Sa sigurnošću se ne zna točno od kada ljudi koriste med, no zna se da postoje razni drevni zapisi i arheološki dokazi o upotrebi meda prije tisuća godina. U starim grobnicama u piramidama i oko njih pronađeni su uz pokojnike vrčevi puni meda, a med je korišten i za balzamiranje pokojnika. Pčela se nalazila i na grbu starog Egipta, a neki od faraona imali su, uz ostale,  titulu „Gospodar pčela“. Na drugom kraju svijeta, u Indiji, otprilike u isto vrijeme, med se koristio kao lijek za sve i protuotrov u slučajevima ugriza otrovnih životinja. Drevni olimpijski atletičari konzumirali su med kako bi vratili energiju, a muslimanski svijet je med od davnina koristio za liječenje. I Hipokrat u svojima knjigama navodi recepte za liječenje s medom.